Logor Jasenovac: Najsvirepije zločine vršili su katolički sveštenici u ustaškoj uniformi
14 August, 2015 Petak u 8:38
Odlomci iz knjige "U mučilištu-paklu JASENOVAC" Đorđa Miliše, iz poglavlja pod naslovom Rad katoličkog sveštenstva , reprint izdanje, NIP Politika, 1991, fototipskog izdanja iz 1945.
Nije mi cilj ni najmanje da žigošem bilo koga, već mi je kao novinaru po profesionalnoj dužnosti nastojanje i želja da najobjektivnije iznesem istinu, u čijoj sam jedino službi.
Ako se sad jedva dotičem pitanja „crnih uniformi", neka mi oproste, što u ukupnosti prikaza zahvatam i njih. Pravo na to daje mi sam njihov vidni postupak, kojim su se ogriješili o čisti i sveti im ljudski poziv…
… Sve što sad iznosim, ne odnosi se na katoličku vjeru, nego samo na pojedine sveštenike u službi crkve, koja je jedino za to odgovorna.
Ako crkva želi da sa sebe skine tu tešku ljagu, treba da u prvome redu sama žigoše svoje prestupnike iz vlastitih redova. Ne učini li to, neka joj sudi onaj u koga i sama vjeruje . . .
U ustaškoj Hrvatskoj, uloga katoličkog sveštenstva bila je jako važna, presudna i odlučna, ali uvijek prikrivena i dvolična. Jedan dio sveštenstva bio je zadojen vatikanskom, poznatom, starom politikom prekrštavanja Srba na katoličku vjeru, a drugi dio najaktivnije je učestvovao u ustaškom pokretu, čiji je jedini cilj bio smrt preostalim Srbima putem pakla Jasenovca – Stare Gradiške.
Sam rad katoličkog sveštenstva u tom pravcu, najbolje se odražava ovim tek neznatnim primjerima:
Logoraš ing. hemije Boltar iz Zagreba imao je prijateljicu učiteljicu nedaleko od pakla. Jednog dana katiheta pučke škole u tom mjestu dojuri sa nožem u ruci i upita je: „Gdje su ti srpska djeca" . . .
Da paralizuje i ublaži njegov gnjev, mirno uzvrati: „Zaboga, šta hoćeš", na šta joj ljutito nastavi: „Hoću da ih pokoljem" . . .
Prestrašena jadna učiteljica, počela je da ga odvraća, ali, kad je vidjela, da ga nikako ne može odvratiti od njegove paklene namjere, zamoli ga, da bar to ne čini u njenom i u prisustvu ostale djece.
Ni tu joj molbu nije uslišio, jer je svu srpsku djecu poklao, izazivajući teške suze prisutnih svjedoka . . .
Dr. Violini iz Brčkog, kao župnik, toliko je svojim terorom učinio, da je cjekupno stanovništvo mjesta preveo na katoličku vjeru, i kad je to završio, rekao je: „Ja sam vam spasio duše, da li ću moći spasiti i tijela vaša, to ne znam" . . .
I u samom paklu, presudnu riječ, imali su, a ujedno najsvirepija zločinstva vršili katolički sveštenici u ustaškoj uniformi. U Jasenovcu je bio sveštenik satnik Brekalo, a u Staroj Gradišci sveštenik satnik Lipovac. Oba su nemilosrdno i strašno mučili, ubijali i klali, naročito srpske zatočenike. Isti ti sveštenici obavljali su sve vjerske službe u crkvama, kojima su morali prisustvovati svi zatočenici katolici . . .
Međutim, i u tom krvničko-ubilačkom poslu, značajno je bilo naslađivanje koljača Ljube Miloša nad mukama srpskih sveštenika. On, ne samo što bi im čupao brade, već bi uzimao lampu za svarivanje željeza, i njom im palio bradu, kosu i lice, sve do najkrvavijih rana…
Zatim bi im žicom vezao ruke, a oko vrata stavio drvenu daščicu, kao oznaku, na kojoj je bilo ispisano, ili: „Putujemo za Beograd" . . ., ili: „Putujemo bez vozne karte za Beograd" . . .
Na kraju, zaklani, bacani su u Savu . . .
Katoličko sveštenstvo imalo je i svoje dublje izvorno korjenje . . .
Povodom vijesti beogradskog radija, da je u Splitu osnovana Narodno-oslobodilačka hrvatska vlada, održana je Zagrebu konferencija katoličkih biskupa, na kojoj je jednoglasno zaključeno, da su samo i jedino za nezavisnu državu Hrvatsku, i da nikakva druga država ne bi bila njihova. Sam zaključak bio je objavljen kao poslanica preko štampe na neznatnom dijelu teritorije preostale još tzv. „NDH".
Dakle, i sama poslanica bila je u duhu vatikanske politike, koja je težila: Nasuprot vječnog Rima, preko Jadranskog mora, da stvori jednu čistu i isključivu katoličku državu, na čelu sa dr. Antom Pavelićem kao glavnim nosiocem ideje o katoličkoj državi.
Za samom poslanicom poveo se u Zagrebu i Univrzitet, prepun dekretiranih profesora ustaškog režima, koji su sa tadašnjim rektorom ing. Horvatom na čelu izdali zaključak Univerzitetskog senata i uputili ga univerzitetima ostalih fašističkih zemalja. Glavni sadržaj tog zaključka bio je da hrvatske kulturne ustanove žele samo ustašku Hrvatsku.
(Priredio: I. Brezac. Intermagazin)
