IZ DIPLOMATSKOG UGLA
Feldvebel Krleža
U "Republici", časopisu za književnost i umjetnost, april 1954, Miroslav
Krleža štampa svoje zapise, pa u poglavlju "Godina 1919", uz naslov "Smjena
na jasenovačkoj stanici", str. 277, kaže: <Beč gladuje, Austrije nema, rulja
zavladala svijetom, rat su dobili ovi balkanski cigani, kakova li
sramota!..." Krleža, s austrougarskim vojnim činom feldvebela, objavio je to
s blagoslovom svoga austrougarskog saborca Josipa Broza. Ali, da je tako
nešto napisao neki Srbin ili Crnogorac za austrougarsku slovenačku i
hrvatsku poslugu, bio bi otvoren još jedan Goli otok specijalno za njih, kao
što je i onaj koji smo imali samo tome i služio: da desetkuje vojni komandni
kadar kojim su dominirali Crnogorci i Srbi, kao najveći antifašisti, koji su
popunjavali više od 85% partizanskih jedinica do 1945.
Konferencija mira u Versaju utvrdila je da je Srbija u Prvom svjetskom ratu
dala 1,247.000 žrtava, to jest, 28% od svog cjelokupnog stanovništva. Ali,
Krleža pljuje i na to: "Der švarc Georg (Karađorđe) igra danas na
međunarodnoj ruleti i dobio je glavni zgoditak. Beogradskoj gospodi ide
karta, tko bi to mogao da povjeruje? Grej, Lojd Džordž, Poenkare, Klemanso,
Vilson, sve su to beogradski asovi. A tko je nas pobjedio? Ovi ušljivi
balkanski cigani, koji čitave dane žvaću luk i pljuckaju po apsanama, ova
nepismena bagra za vješala, toj danas Evropa vjeruje i dala joj je u ruke
nekakve barjake. No Alzo sjavus. Gut šaun mraus".
Naravno, tako nam i treba, jer su Crnogorci i Srbi odradili posao za
austrougarske konjušare u oba svjetska rata. U Prvom ih je spasio ratne
odmazde kralj Aleksandar Ujedinitelj kome su se zahvalili tako što su ustaše
organizovale atentat na njega u Marseju. U Drugom Broz, na sličan način, a
Crnogorci i Srbi su im donijeli u miraz Dalmaciju i Istru, što nam Italijani
nikada nisu zaboravili. O tome svjedoči Ante Trumbić, ministar spoljnih
poslova Kraljevine SHS, govoreći o svojoj posjeti Žoržu Klemansou,
francuskom državniku, sa italijanskim državnikom Đorđom Soninom, kada se
poveo razgovor po pitanju tajnog "Londonskog ugovora" iz 1915, po kome je
cijela Dalmacija do rijeke Cetine trebalo da pripadne Italiji kao ustupak za
njen ulazak u rat na strani saveznika. Sonino je rekao da saveznici hoće da
pocijepaju Londonski ugovor koji su potpisali, jer je sve to pripalo
Hrvatskoj preko Kraljevine SHS. Na to je Klemanso odgovorio: "Londonski
ugovor pocijepao je srpski vojnik koji je stigao iz Soluna u Split i
Ljubljanu prije nego Vaš vojnik, iako Vam je to bilo na domaku". Tog vojnika
Krleža naziva "bagrom za vješanje" i "ušljivim ciganinom". Ali, nije to
jedino njegovo " književno djelo", jer je u polemici sa Levantićem pljuvao
po srpskom groblju pedesetih godina prošlog vijeka. Dakle, nije promijenio
mišljenje ni poslije trideset godina. Ali, dobio je Njegoševu nagradu, igra
se u beogradskim pozorištima, a slavi ga kultna antisrpska radio emisija
"Peščanik".
Hrvatski pisac Igor Mandić je izjavio na komemoraciji u Jadovnom 26. juna
2011: "Ustaški koljački mentalitet još stoluje u hrvatskom narodu i to mogu
vikati s nebodera na zagrebačkom Trgu republike... Dok god postoje zloćudni
povici na stadionima, grafiti... a iza toga mržnja i iracionalno bjesnilo
potpomognuti politikom, neće biti sreće. Što je najgore, iza svega se krije
i interes cijele fašističke Europe."
Ustaški mentalitet je morao prvo opstati da bi stolovao. Feldvel Krleža mu
je zdušno pomogao da preživi Jasenovac za koji nikada nije kažnjen
zahvaljujući austrougarskom podoficiru Brozu, snimljenom 1914. kako sa
Bežanijske kose puca na Srbe.
(autor je nekadašnji
generalni konzul SRJ u Bariju)
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2012-05-11&clanak=330926&n
aslov=Feldvebel%20Krle%BEa
